belgradepride | 05 Septembar, 2009 20:22
belgradepride | 05 Septembar, 2009 20:21
belgradepride | 05 Septembar, 2009 19:25
1. Čemu prajd i čemu paradiranje?
Prajd
zapravo predstavlja svojevrsno „sećanje” na 28. jun 1969. i takozvanu
Stounvalsku pobunu u Grinič viligdžu kod Njujorka, kada su prvi put u
istoriji LGBT osobe, potpomognute liberalnijim „strejt“ krugovima,
započele fizički otpor maltretiranju policije, koja je privodila osobe
samo zbog njihove seksualne orijentacije. Od tada, taj dan se
obeležava, slično 1. maju ili 8. martu, kao dan borbe za prava osoba
drugačijih seksualnih sklonosti od heteroseksualne.
Kako se gej pokret ubrzano razvijao i kako su mnoga prava u
međuvremenu ostvarena (tj. izjednačena sa pravima heteroseksualaca),
pre svega u Evropi i Americi, manifestacija je u većim centrima
poprimila komercijalni karakter i pretvorila se Paradu ponosa, zabavnu
manifestaciju koja i dalje ističe specifičnosti homoseksualne
„potkulture“ u svoj njenoj raznolikosti, od npr. gej policajaca do drag
queen performeki. Ponos ovde pre svega predstavlja ponos zbog hrabrosti
u borbi za svoja prava, kao i odgovor na omalovažavanje patrijarhalne
zajednice, a ne ponos zbog seksualne orijentacije kao takve – ona
naprosto varira od osobe do osobe i nema nikakvu a priori negativnu ili
pozitivnu vrednost.
U Srbiji neće biti „gej parade“ u tom
obliku, jer je to specifično zapadno iskustvo, nastalo u posebnim
istorijskim okolnostima, dugo razvijano i menjano. Za sličan događaj
ovde još uvek nema uslova, zbog nerazavijene LGBT
potkulture/infrastrukture (u odnosu na zapadnu) do ekonomskih problema
(pitanje komercijalne isplativosti). Međutim, protestno okupljanje kao
obeležavanje Dana ponosa u Srbiji ima pre svega politički značaj.
Prvo, podržava se vidljivost LGBT populacije, još uvek marginalizovane i relativno neprisutne u javnom prostoru.
Drugo,
koristi se elementarno pravo, zagarantovano Ustavom, na slobodno
okupljanje i protest, protest koji ima za cilj da naglasi da je
diskriminacija prema LGBT osobama i dalje prisutna, tražeći njeno
ukidanje.
Treće, sama manifestacija je deo procesa borbe za
ravnopravnost LGBT populacije. Stoga, za nju nije „rano“, jer, kako
neki kažu, „za nju još nema uslova“, misleći na netoleranciju koja
postoji. Sam protest treba da bude deo akcija koje te željene,
tolerantnije uslove stvaraju. Ako bismo sedeli i čekali da oni dođu
sami od sebe ne bismo ih dočekali – politička istorije pokazuje nam da
su marginalizovane grupe uvek morale da se bore za izjednačavanje
svojih prava. Žene i crnačka populacija dobri su primeri za to.
2. Takva manifestacija ugrožava prava većine koja se protivi homoseksualnosti.
Koje
pravo većine je ugroženo? Ni jedno. S druge strane, pravo na slobodu
okupljanja je zagarantovano Ustavom, a redovno protestvuju razne grupe
ljudi – od izbeglica, preko žena, do radnika. Protest je dakle legalan
i legitiman vid borbe onih koji su ugroženi i on nikoga ne ugrožava,
jer ne traži diskriminaciju drugih, već se bori protiv sopstvene.
Većina ima pravo da se protivi homoseksualnosti, ali to ne može
ugrožavati ničija ljudska prava i ograničavati zakonom propisane
slobode koje važe za sve.
3. Parada ponosa vređa javni moral
Nema
ničeg „nemoralnog“ u protestu u skladu sa zakonom kojim se traži
ukidanje diskriminacije i koji takođe propisuje pravila i ograničenja u
javnom ponašanju, čega će se organizatori pridržavati. Razmena nežnosti
i poljubaca, koje svakodnevno viđamo kod heteroseksualnih parova u
javnosti deo je uobičajene kulture javnog ponašanja i nema ničeg
protivno moralu ukoliko se tako ponašaju i homosekusalne osobe.
Naprotiv, ono što je tu pogrešno jeste njihova nemogućnost da se tako
ponašaju zbog diskriminacije kojoj su izloženi, a koje često u takvim
slučajevima počinje verbalnim vređanjem, a završava se fizičkom
agresijom.
4. Nije bezbedno praviti paradu ponosa jer može doći do nasilja
Apsolutne
bezbednosti nema bilo gde, pa ni na ovakvoj manifestaciji ili
okupljanjima sličnog tipa, kao što su drugi protesti, koncerti i sl. Na
kraju, sami ljudi koji dolaze preuzimaju deo odgovornosti ua svoju
bezbednost znajući da je u pitanju rizičan skup. To treba pošteno i
otvoreno reći. Međutim, svesni toga, organizatori u saradnji sa
policjom i privatnim obezbeđenjem, učiniće sve da obezbeđenje bude
maksimalno i da niko ne bude povređen. Takve pripreme ključni su deo
obeležavanja Dana ponosa , kojima se vrlo ozbiljno i temeljno pristupa
nekoliko meseci, prateći aktuelna političa zbivanja i stalno
procenjujući bezbednosnu situaciju. Ukoliko je ona bitno ugrožena,
manifetsacija će se pomeriti za vreme kada zvanični organi i
organizatori procene da su adekvatni uslovi ostvareni. Nikakvi
kompomisi sa tim u vezi neće biti napravljeni – bezbednost učesnika je
na prvom mestu.
5. Zašto heteroseksualne osobe ne paradiraju?
Zato
što njihova prava na osnovu tog određenog ličnog svojstva nisu
ugrožena. Heteroseksualnost je svuda oko nas, većinska i
podrazumevajuća i heteroseksaulne osobe nisu ugrožene zato što su
heteroseksualne.
Ukoliko žele, heteroseksualen osobe bi mogle da
takav skup organizuju – niko ih u tome ne sprečava, od zakona do LGBT
pojedinaca i pojedinki. Formalnih prepreka u tom smislu nema.
belgradepride | 05 Septembar, 2009 19:23
belgradepride | 05 Septembar, 2009 19:20
belgradepride | 05 Septembar, 2009 19:06
Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić i ministar za ljudska prava Svetozar Čiplić izjavili za B92 da će državni organi preduzeti sve da Povorka ponosa bude bezbedna. U Organizacionom odboru kažu da svakodnevno imaju sastanke sa policijom i da su dobili uverenje da će policija učiniti sve da skup protekne bez incidenata. (Dalje)
« | Septembar 2009 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |